Poglavlje iz knjige
Dražen Petrović
(22. listopada 1964 —7. lipnja 1993.)
...a dani se vrte, ka' basket, ka' srića,
najlipšu si priču o mladosti priča...
Vrte se tjedni i mjeseci, vrte se godine. I lopta se vrti. Po ulicama i
dvorištima, na sedam kontinenata. U rukama dječaka i u rukama legendi.
Planet KOŠARKA.
Odvrtjele su se četiri godine. Od onda je lopta morala stati, 7. lipnja
1993. godine. Što li je nama tada sve stalo. A što nije?
Kako bi sada sjala hrvatska košarka? S koliko zlata i srebara... S koliko tek
ponosa.
Godina je 1964. Rodio se drugi sin u obitelji
Petrović, 22. listopada. Dražen. Šibenik još nema svoj košarkaški klub.
"...a dani se vrte..."
KK Šibenka službeno je osnovan 1973. godine. Pet
godina stariji brat Aleksandar već je pravi igrač. Ozbiljno trenira. Lopta,
torba i – Dražen. Neizostavni pribor za svaki trening na Baldekinu.
Mlađi brat Dražen mlati po drvenim pločama. "kad
bih barem bio kao stariji brat, kad bih mogao...". Aco je među
najboljima, predobar za Šibenske vršnjake. Odlazi u Zagreb,
1976. godine u Cibonu.
Više nema spasa, u Dražena je zauvijek ubrizgao košarkaški opijum. I on
počinje igrati u pravom klubu, u pravom dresu, na pravim pločama. U šest ujutro,
prije škole. Protiv stolaca.
"ka' basket, ka' srića..."
1979. Split. Dražen kući donosi svoju prvu
medalju. Bronca na kadetskom prvenstvu. Velika medalja za mali klub s Baldekina.
I prva za "našeg malog". Kao toliko puta poslije, najbolji je igrač prvenstva.
Iste godine Šibenka postaje prvoligaš.
1980. Dražen i šibenski kadeti u Zadru su
postali prvaci Hrvatske. Novo zlato stiglo je 1981.
godine u Solunu. Dražen osvaja Kadetsko prvenstvo Balkana. Igra sve. S juniorima
Šibenke nosi srebro s državnog prvenstva u Vogošći. Sa seniorima je četvrti u
jakoj prvoligaškoj konkurenciji. Već tada je, kao sedamnaestogodišnjak,
proglašen najboljim sportašem svoga grada Šibenika.
Samo godinu kasnije Dražen je u seniorskoj reprezentaciji. Svoj klub
predstavlja Europi, Šibenka igra prvo od dva finala Kupa Koraca zaredom protiv
Limogesa. Te 1982. prvi se puta igra ploy-off i
Cibona je prvi put državni prvak. Posljednji klupski naslov Krešimira Ćosića,
prvi Ace Petrovića.
"najlipšu si priču o mladosti priča..."
Ši-Ši-Šibenka! Prvaci 1983. godine. Draženovi
koševi iz slobodnih bacanja. Šaka i trofej u zraku. Luda šibenska noć. l
šokantno nedjeljno jutro. KS] im je oduzeo naslov. To su mogli. Radost pobjede i
medalje nisu. Sve je ostalo na Baldekinu. Draženov govor na Poljani. "Neka
nose, mi smo prvaci!"
Plitvice, lipanj 1984. godine. Pripreme
reprezentacije. Posljednjeg dana prijelaznog roka, Dražen je potpisao za Cibonu.
U Zagrebu sva su vrata otvorena: Kup prvaka, generacija u naletu, tadašnji
izbornik Mirko Novosel. Ono presudno: brat Aco.
Sljedeće četiri godine u Zagrebu je košarkaška erupcija. Draženov vulkan. Po
trideset koševa za dobru večer, jedne sezone više od četrdeset u prosjeku.
Mladoj momčadi Olimpije u prvenstvenoj utakmici ubacuje 112 koševa. Revija
atrakcija na ledu Doma sportova. Dražen i košarkaši drže ključeve grada.
1985. 3. travnja, I opet 3. travnja
1986. Pohodi na Atenu i Budimpeštu. Dražen iznad
Reala, pa Dražen iznad Sabonisa i Žalgirisa. Iznad cijele Europe. Tisuće na
dočeku iz Atene '85. i deseci tisuća uz cestu po povratku iz
Budimpešte '86. Cvjetni put. Na krilima dvostrukih prvaka Europe gradi se
Košarkaški centar. Budući Draženov dom.
1986. Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Izbornik
je Krešimir Ćosić, Dražen i Aco su uštimani bekovski tandem. Kraljevi mamba.
Napaljeni Španjolci ih mrze do obožavanja. Dražen upoznaje terijera Muggsyja
Boguesa, buduću najnižu napast NBA. I Amerikanci su shvatili: Dođi, Petro...
Treća runda drafta, šezdeseti izbor Portlanda. Protiv Rusa u polufinalu devet
razlike nije dovoljno u posljednjih pedeset sekundi. Poraz u produžetku.
1987. Dražen i Cibona u prvenstvu imaju 22-0.
Sezonu prije 21-1. No, u obje sezone — bez naslova državnog prvaka. Zlato je
ipak u Zagrebu. Kup kupova protiv Scavolinija, pa Univerzijada. Renesansa.
Baklju na maksimirskom stadionu drži Dražen. "Imao
sam strašnu tremu, pazio da se ne spotaknem..." Palio je on
plamen svake zagrebačke večeri. Svaki put kad bi izašao na parket.
1988. Dražena je čekala kruna kraljevskog Reala. Jedna
sezona za sva vremena. Španjolska se poklonila. Koliko su ga prije strastveno
mrzili, toliko su ga sada strastvenije obožavali. Naš dječak, El Nino. U Madridu
je ostao sky-team: Dražen i Fernando Martin. Gore, medu zvijezdama. Obojica su
put završili u prometnim nesrećama. Finale Kupa kupova '89. i ponovo Atena.
Pucački dvoboj bez zaklona. Draženova 62 koša Snaideru i dugovječnom brazilskom
strijelcu Oscaru Schmidtu. Na putu do trofeja Real je u polufinalu prošao
Cibonu. Aco protiv Dražena, petica protiv petice. U Zagrebu se pljesak pretvorio
u jeku. Za igrača Reala, broj 5... U uzvratu 27 koševa prije poluvremena. Kako
je htio. Aco će reći: "Mogao je do stotke."
Nije htio. Nema smisla. Svojima... Jednom je nešto slično napravio u dresu
Cibone na Baldekinu. Cibona je imala osigurano prvo mjesto, Šibenčani su se
borili za prvoligaški spas. Dražen je pomogao, Ciboni je to bio jedini poraz u
prvenstvu.
"svoju si dobrotu..."
1989. Oproštaj s Europom. Sudbinska povezanost,
oproštaj baš u Zagrebu. Eurobasket '89 i showtime za kraj. Dom sportova krcat od
poda do stropa. Novi tjedan Draženovih čarolija. Uoči leta za državu Oregon. "Portland
ću pamtiti po kiši.." Sjeti se, stalno je kišilo u Portlandu.
Sjeti se... Ricka Adelmana, Clydea Drexlera, Terryja Portera. Malo minuta,
premalo lopti. Mnogo jedino strpljenja. I klupe. Tvrdo, pretvrdo. Pa makar bio i
u velikom NBA finalu '90: Detroit — Portland.
"Imam najbolja mjesta u dvorani. Na klupi." Bez prestanka je kišilo tih
dana... Previše.
23. siječnja 1991. Put na drugu obalu, na Istok.
New Jersey Netsi su trebali Dražena. Tog trenutka nisu ni znali koliko su ga
trebali. Nisu bili svjesni što su dobili. Dražen je znao: dobio je priliku!
Napokon! Puna NBA sezona, sve 82 utakmice 1991/92.
l na svakoj: Petro Croatia. I prije međunarodnog priznanja Hrvatske. Duge noći
pri telefonu sa Stojkom Vrankovićem u Bostonu: "Kume,
tuku mi po Šibeniku..." Sa Stojkom i pred zgradom Ujedinjenih
naroda na East Riveru. "Priznajte Hrvatsku!"
Na All-Star skupu u Orlandu gađa trice. U sezoni je na prosjeku većem od
dvadeset koševa!
Vodstvo NBA mu dodjeljuje plaketu "INTERNATIONAL". Posveta: DRAŽEN PETROVIĆ I
KOŠARKA, GRAĐANI SVIJETA.
Piše: IAKO TEČNO GOVORI VIŠE JEZIKA, PETROVIĆ SE NAJRADIJE IZRAŽAVA IGROM NA
PARKETU.
I dalje: PETROVIĆ UNOSI NOVI VID INTERNACIONALIZMA I OSVJEŽAVAJUĆE RAZLIČITI
PRISTUP IGRI.
Draženov odgovor: "Igra posjeduje čistoću
koja se lako prenosi u bilo koji jezik".
Ljeto 1992. Hrvatski san i Dream Team u
Barceloni. Prvi put pod svojom zastavom. I prvi kapetan. Dražen. Zanos i suze.
Provala emocija u svlačionici nakon stresnog trilera s Rusima u polufinalu. Svi
naši snovi u jednom: olimpijsko finale!
"Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih
dobiti, ali možemo se nositi. Neće nas zgaziti."
Draženova vjera. Nema natrag ni pred Jordanom, Magicom, Birdom. Zabio je
najviše u finalu, 24. Kažu, pred tri milijarde ljudi.
Nova NBA sezona, 1992/93. Za vječno sjećanje.
Voda Netsa. l simbol hrvatske zajednice u Americi. Jedanaesti strijelac lige,
22,3 koša po utakmici. Uz Jordana, najubojitiji bek NBA. U trećoj petorci.
Najbolji pogađač trica. Dragon, Zmaj. Trener Netsa je Chuck Daly, dvostruki
prvak s Detroit Pistonsima, šef originalnog Dream Teama u Barceloni. Nije
pogriješio, znao je kome može dati sve ovlasti. Na drugom kraju svijeta, Dražen
je četvrti put proglašen najboljim europskim košarkašem.
Aco je kasnije, kada je za sve bilo prekasno, pronašao cedulju. Popis ponuda
za sljedeću sezonu 1993/94, po Draženovom
redoslijedu: New York, Houston, Portland, Seattle, LA Clippers, New Jersey. Pat
Riley i Knicksi, Rudy Tomjanovich i Rocketsi. Oni su bili najuporniji, ciljali
su veliko finale. Na kraju su ga i odigrali 1994. Houston — New York 4-3. I
jednima i drugima nedostajao je Dražen. Pogotovo Rileyu i Knicksima.
"slomljena nam duša u prsima ćuti..."
Nova akcija hrvatske reprezentacije '93.
Kvalifikacije u Poljskoj, pa Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Dražen od prvog
dana priprema. Pokretački duh. Pred Zagrepčanima 20. svibnja 1993. na oproštaju
od velike karijere Andra Knege. l vlastitom oproštaju od zagrebačke publike.
Ovaj put zauvijek...
"Život leti, kapetane..."
U Wroclawu, u kvalifikacijama protiv Slovenije, 6. lipnja
'93. posljednji put je kapetan predvodio hrvatsku reprezentaciju.
Sedmoga lipnja krenuo je s momčadi prema Zagrebu. Iskrcao se u Frankfurtu, autom
produžio prema Münchenu. Do Ingolstadta. Njegove su stvari sletjele u Zagreb.
"to što fali riči..."
Cibonin broj 10 je pod svodovima Košarkaškog centra Dražen Petrović. Na Trgu
Dražena Petrovića. Broj 3 Netsa podignut je pod krovom Meadowlandsa. Spomenik u
kamenu stoji u Olimpijskom parku u Lausanni. Počasni građanin Grada Šibenika.
Spomen-ploča je na zidu garaže pokraj koša u Preradovićevoj ulici. Prvog
Draženovog koša. Trofej Dražen Petrović primaju najbolji igrači na McDonald's
turnirima: Charles Barkley, Clyde Drexler, Michael Jordan...
"svoju si dobrotu ostavio svima,
nekoj novoj dici igru s Baldekina"
Mario ZORKO
|
|